israel.re

Albert Ajnštajn: nauka, jevrejski identitet i poziv da postane predsednik Izraela

Albert Ajnštajn bio je jedan od najuticajnijih naučnika dvadesetog veka, ali njegova biografija obuhvata i izbeglištvo, antisemitizam, obrazovanje i moralnu odgovornost. Posle smrti prvog predsednika Izraela Hajima Vajcmana, 1952. godine, izraelske vlasti pitale su ga da li bi prihvatio izbor za predsednika države. On je ljubazno odbio. Da bismo razumeli tu odluku, potrebno je sagledati njegov život, rad i složen odnos prema jevrejskom nacionalnom pokretu.

Detinjstvo i obrazovanje

Ajnštajn je rođen 1879. u Ulmu, u jevrejskoj porodici. Odrastao je u Nemačkoj, a deo školovanja i mladosti proveo je u Italiji i Švajcarskoj. Zanimale su ga matematika, fizika i muzika, dok se nije uvek dobro uklapao u strogu školsku disciplinu. Kasnije je studirao na Saveznoj politehničkoj školi u Cirihu. Iskustvo života u različitim zemljama pomoglo mu je da razvije međunarodni pogled na svet. Njegovo razmišljanje nije bilo ograničeno na nauku: interesovao se za filozofiju, položaj manjina i društvene posledice tehnološkog napretka.

Patentni zavod i revolucionarna 1905. godina

Po završetku studija radio je u patentnom zavodu u Bernu, gde je procenjivao tehničke pronalaske. Godine 1905. objavio je nekoliko radova koji su promenili fiziku. Dao je objašnjenje fotoelektričnog efekta, razmatrao Braunovo kretanje i razvio specijalnu teoriju relativnosti. Ove teme nisu bile međusobno iste, ali su pokazale njegovu sposobnost da ponovo ispita osnovne pretpostavke. U javnosti se ponekad stvara utisak da je sve postigao odjednom i bez prethodnog znanja. U stvarnosti su njegova dostignuća proistekla iz ozbiljnog obrazovanja, upornosti i dugog promišljanja.

Albert Einstein in 1921
Albert Einstein in 1921 — Wikimedia Commons

Relativnost, gravitacija i Nobelova nagrada

Opštu teoriju relativnosti Ajnštajn je predstavio 1915. godine. Ona je ponudila novo razumevanje gravitacije kroz geometriju prostor-vremena. Posle posmatranja pomračenja Sunca 1919. postao je međunarodno poznat. Ipak, Nobelova nagrada za fiziku za 1921. dodeljena mu je za doprinos teoriji fotoelektričnog efekta, a ne za relativnost. Ta razlika je značajna jer pokazuje širinu njegovih istraživanja. Istovremeno je nastavio da raspravlja o kvantnoj mehanici i njenom tumačenju. Nije prestao da postavlja pitanja ni kada je stekao ogroman ugled među naučnicima.

Jevrejsko poreklo i evropski antisemitizam

Ajnštajnov jevrejski identitet nije bio zasnovan na strogoj religijskoj praksi, ali je osećao pripadnost jevrejskom narodu. Porast antisemitizma u Evropi duboko ga je zabrinjavao. Njegova javna slava nije ga zaštitila od napada, a protivnici su koristili antisemitsku propagandu i protiv njega i protiv njegove nauke. Podržavao je jevrejske obrazovne i humanitarne inicijative, uključujući pomoć studentima i izbeglicama. Smatrao je da manjine moraju imati jednaka prava i dostojanstvo. Ova iskustva objašnjavaju zašto su pitanja jevrejske bezbednosti i kulturnog života postala tako važna u njegovom javnom delovanju.

Hebrejski univerzitet u Jerusalimu

Posebno mesto u Ajnštajnovom životu zauzimao je Hebrejski univerzitet u Jerusalimu. Podržao je njegov razvoj kao ustanove u kojoj će istraživači i studenti moći slobodno da rade i razvijaju jevrejsku kulturu. Tokom posete 1923. održao je predavanje na gori Skopus. Njegova povezanost sa univerzitetom nastavila se mnogo kasnije, a instituciji je ostavio svoj književni i naučni arhiv i prava. Univerzitet je time dobio trajnu odgovornost da čuva i proučava njegovo nasleđe. Ta saradnja govori o njegovom uverenju da obrazovanje može biti važan temelj budućnosti jevrejskog društva.

Cionizam i jevrejsko-arapski odnosi

Ajnštajn je podržavao jevrejsku kulturnu obnovu i ideju sigurnog života za Jevreje, ali nije bezrezervno prihvatao svaki oblik nacionalizma. Upozoravao je da država i nacionalni pokret moraju poštovati prava drugih ljudi. Posebno ga je brinula mogućnost dugotrajnog sukoba između Jevreja i Arapa u Palestini. Njegove stavove treba čitati u istorijskom kontekstu, jer su se okolnosti menjale i pre i posle osnivanja Izraela. Nije bio ni jednostavan simbol državne politike ni njen stalni protivnik. Njegov javni govor pokazuje napetost između kolektivne bezbednosti i univerzalnih etičkih načela.

Einstein with Zionist movement leaders in 1921
Einstein with Zionist movement leaders in 1921 — Wikimedia Commons

Nacizam i život u Americi

Kada su nacisti došli na vlast 1933. godine, Ajnštajn se nalazio van Nemačke i odlučio je da se ne vrati. Bio je meta propagandnih napada, a nacistička politika sistematski je isključivala jevrejske naučnike iz akademskog života. Preselio se u Sjedinjene Američke Države i radio u Institutu za napredne studije u Prinstonu. Pomagao je izbeglicama i javno govorio o progonu. Njegovo lično iskustvo pripadalo je široj tragediji evropskih Jevreja, među kojima su milioni izgubili domove, slobodu i živote. Zbog toga nije moguće odvojiti njegovu biografiju od istorije dvadesetog veka.

Atomsko doba i odgovornost naučnika

Godine 1939. potpisao je pismo predsedniku Franklinu Ruzveltu u kome je upozoreno da bi nacistička Nemačka mogla razviti nuklearno oružje. Pismo je pripremljeno uz pomoć drugih naučnika i podstaklo je interesovanje vlasti za istraživanje uranijuma. Ajnštajn, međutim, nije radio na projektu Menhetn koji je proizveo prve atomske bombe. Posle rata zalagao se za međunarodnu saradnju i kontrolu nuklearnog naoružanja. Njegov primer otvara pitanje koliko daleko seže odgovornost naučnika za političku upotrebu njihovih otkrića. Smatrao je da znanje samo po sebi ne obezbeđuje moralnu mudrost.

Izrael posle smrti Hajima Vajcmana

Hajim Vajcman, prvi predsednik Države Izrael, umro je u novembru 1952. godine. Izrael je tada još bio mlada država koja se suočavala sa posledicama rata, masovnim useljavanjem i ekonomskim problemima. Predsednik je imao pre svega reprezentativnu ulogu, dok su vlada i premijer donosili izvršne odluke. Izraelsko rukovodstvo želelo je ličnost sa velikim međunarodnim ugledom. Ajnštajn, svetski poznat fizičar i saveznik jevrejskih obrazovnih institucija, delovao je kao neobičan, ali simbolično snažan kandidat. Ipak, lična slava nije bila isto što i spremnost za državne obaveze.

Poziv izraelske ambasade

Izraelski ambasador u Sjedinjenim Državama Aba Eban kontaktirao je Ajnštajna u novembru 1952. u ime vlasti. Pitanje je glasilo da li bi prihvatio izbor u Knesetu za predsednika Izraela. Prema tadašnjim izveštajima, razgovor je pratilo i pismeno obraćanje. Važno je naglasiti da Ajnštajn nije postavljen na funkciju niti je učestvovao u izborima. Ambasada je ispitivala njegovu spremnost da, ukoliko bude izabran u skladu sa procedurom, preuzme dužnost. Popularni prikazi često preskaču tu razliku, pa priča izgleda jednostavnije nego što je bila u stvarnosti.

Portrait of Albert Einstein
Portrait of Albert Einstein — Wikimedia Commons

Zašto je odbio predsedničku funkciju

U odgovoru je izrazio zahvalnost i dirnutost pozivom, ali je objasnio da nema potrebnu sposobnost za rad sa ljudima i obavljanje javnih dužnosti. Smatrao je da su njegovi talenti usmereni ka teorijskom istraživanju, a ne ka državničkoj komunikaciji. Bio je u poznim godinama i nije želeo obaveze koje bi funkcija neizbežno donela. Odbijanje ne treba tumačiti kao odbacivanje Izraela: nastavio je da bude povezan sa jevrejskim obrazovanjem i Hebrejskim univerzitetom. Njegov odgovor pokazuje svest o granicama lične stručnosti, što je retka i dragocena osobina među veoma poznatim javnim ličnostima.

Nasleđe i značenje ove priče

Ajnštajn je umro 1955. godine u Prinstonu. Njegove teorije ostale su temelj savremene fizike, a brojna pisma i dokumenti omogućavaju istoričarima da proučavaju njegov politički i etički život. Hebrejski univerzitet čuva važan deo te građe. Priča o predsedničkom pozivu pokazuje da naučni autoritet, svetska slava i ustavna odgovornost nisu isto. Ona takođe podseća da je Ajnštajn podržavao obrazovanje i kulturne institucije, ali je istovremeno upozoravao na opasnosti nacionalne isključivosti i rata. Njegovo nasleđe zato pripada i istoriji nauke i širim raspravama o društvenoj odgovornosti.

Izvori i dodatna literatura

English · Norsk